Protuprovalni sustavi najčešći su i najjednostavniji oblik zaštite imovine i osoba od krađe i prepada. Bilo da se radi o privatnom ili poslovnom objektu, elementi koji se koriste su slični, no ključno je njihovo pravilno postavljanje, vrsta i pouzdanost u radu u različitim uvjetima okoline.  

Sama logika djelovanja je gotovo identična za većinu proizvođača i sastoji se od protuprovalne centrale koja predstavlja centar protuprovalnog sustava, niza detektora čiji je zadatak prepoznati nedozvoljeno ponašanje, te uređaja za dojavu i signalizaciju. Izbor odgovarajućeg rješenja ovisi o nizu faktora kao što su stupanj rizika, vrsta aktivnosti u štićenom objektu, potencijalna šteta koja može nastati, oblik i položaj prostora, te druge okolnosti koje treba uzeti u obzir. Ovisno i o samim posebnostima objekta ili korisnika, projektirati se može više rješenja počevši od najosnovnijih magnetskih kontakata i detektora pokreta za jednostavne objekte, pa sve do mikrovalnih barijera i ukopanih seizmičkih kablova za složene sustave gdje je potrebna visoka razina sigurnosti na otvorenom prostoru.

Opus proizvođača i elemenata koji se nalaze u katalogu Tehnozavoda pokriva stambene i poslovne objekte svih veličina, uključujući industrije i eksplozivna okruženja, te objekte visokog rizika ili od nacionalnog interesa.

Portafonski sustavi uobičajena su rješenja u uspostavljanju komunikacije u uredima i stambenim objektima. Mogućnosti su brojne i polaze od jednostavnog sustava, koji spaja jedan pozivni uređaj na ulazu u objekt s jednim prijemnim uređajem pomoću kojeg se mogu otvoriti vrata s električnom bravom, do složenijih sustava gdje se višetruki pozivni uređaj povezuje s nizom prijemnih uređaja.

Po pitanju načina komunikacije uređaji se uglavnom dijele na sustave s glasovnom komunikacijom i uređaje s video komunikacijom. Često se sustav proširuje sa čitačem beskontaktnih kartica, tipkovnicom ili čitačem za prepoznavanje otisaka prstiju i dr., kako bi se omogućio nesmetan ulaz osobama koje imaju ovlasti za ulazak u štićene prostore. Videoverifikacija je sve češći element u portafonskim sustavima, a isti se mogu i dodatno integrirati sa sustavima kontrole prolaza kao i videonadzorom u svrhu automatizacije i većeg nadzora nad ulazom u štićene objekte.

Pod automatikom prolaza najčešće se misli na rampe koje se automatski otvaraju prilikom očitanja, no zapravo se mogu koristiti kao samostalan sustav ili kao sastavni dio većeg sustava koji obuhvaća i druge elemente kontrole prolaza, videonadzora, vatrodojave ili drugih sustava. U osnovi  radi se o mehaničkom onemogućavanju prolaza osobama bez ovlasti za prolazak i automatskom propuštanju ostalih, odnosno o automatskom omogućavanju prolaza u slučaju planiranih ili izvanrednih situacija. 

Jednostavan primjer samostalnog sustava predstavlja ulazna rampa na ulazu na parkiralište koja se podiže i spušta putem daljinskog upravljača u vozilu. Zatim rampe i klizna vrata na ulazu u dvorište, mehaničke barijere na stadionima koje se otvaraju nakon očitanja karte, pa i barijere na ulazu u WC koji se može koristiti tek po ubacivanju kovanica u uređaj.

Složeniji sustavi mogu povezivati razne sustave međusobno uz brojne mogućnosti integracije. Slijede nekih uobičajeni primjeri:

• automatsko otvaranje rampe nakon optičkog prepoznavanja registracije ili RF (radiofrekvencijskog) prepoznavanja ugrađenog beskontaktnog čipa
• otvaranje svih izlaznih vrata i rampi u slučaju požara
• zaključavanje određene prostorije po isteku radnog vremena uz mogućnost ulaska samo određenih osoba
• korištenje pametnih telefona za otvaranje ulaznih vrata
• automatski sustavi za naplatu parkiranja i omogućavanja izlaza s parkirališta
• praćenje osoba u realnom vremenu i automatsko otvaranje kada se osoba nalazi u blizini vrata

Sustavi kontrole pristupa čine temelj sigurnosti svakog objekta te se na njihovo projektiranje i dizajniranje stavlja poseban naglasak. Većina sustava kontrole prolaza je proširiva i mrežno orijentirana te pruža integracijske mogućnosti, odnosno spajanje sa drugim sustavima tehničke zaštite: videonadzornim sustavima, vatrodojavnim sustavima, protuprovalnim sustavima i sustavima ozvučenja. Današnji sustavi kontrole prolaza većinom rade pomoću identifikacijskih beskontaktnih kartica uz koje je, u slučaju potrebe za povećanom sigurnošću, moguće zahtijevati i unos posebnog koda ili nekog jedinstvenog biometrijskog elementa, poput otiska prsta ili skeniranja oka.

Dakako, postoji čitav niz čitača koje je moguće koristiti ovisno o traženom stupnju zaštite, udaljenosti čitača, brzine prolaska i drugim posebnostima objekta. S druge strane, preko programskog paketa definiraju se pravila po kojima sustav djeluje i dodaju ovlasti korisnicima odnosno karticama.

Dodatna i vrlo česta funkcionalnost vezana uz sustave kontrole prolaza je evidencija radnog vremena koja se na njega nadovezuje gotovo neprimjetno. Ovisno o složenosti poslovanja i željama korisnika za ovu namjenu mogu se koristiti i posebni čitači/terminali na kojima je moguće označiti koja je svrha očitanja (ulaz, izlaz, službeni ulaz/izlaz, pauza i dr.).

Videonadzorni sustavi spadaju u preventivne sustave kojima je zadaća odvratiti potencijalnog počinitelja od izvršenja kaznenog djela. Međutim, ako se nedjelo ili neki drugi neželjeni događaj ipak dogodi, pomoću videonadzornog sustava mogu se utvrditi okolnosti kako bi se pronašao počinitelj ili razotkrio uzrok događaja.

U današnje doba IP komunikacije, videonadzorne kamere su svakodnevnica. Stoga jedno od prvih pitanja koje je potrebno postaviti prije oblikovanja sustava je vezano uz glavnu funkciju sustava – ima li sustav za svoj cilj odvraćanje, detekciju, prepoznavanje ili identifikaciju osoba/događaja. U ovisnosti o tome bira se ispravna rezolucija slike, skalabilnost sustava i upotreba inteligentne video-analize, koja je sve prisutnija na tržištu.

Zahvaljujući moćnim procesorima i računalima, inteligentna video analiza preuzima sve više procesa i olakšava rad korisnicima. I dalje, daleko je od kriminalističkih i akcijskih televizijskih serijala koji prikazuju taj aspekt videonadzora kao vrlo jednostavnim i uobičajenim, no funkcionalnosti i dodatne vrijednosti koje ona pruža su neupitne. Najčešće upotrebe videonadzora:

• prepoznavanje automobilskih tablica s automatskim otvaranjem ili zatvaranjem rampe
• automatsko alarmiranje u slučaju kretnje objekta u suprotnom smjeru od predviđenog (npr. izlazi benzinskih stanica na autocestama)
• neuobičajeno velika količina kretanja u određenom području
• kretnja u zaštićenim/zabranjenim prostorima
• brojanje osoba, vozila i sl.
• detekcija nestanka objekata (npr. umjetnine u muzejima) ili nepredviđenih situacija (npr. ostavljena prtljaga na aerodromima)

Sustavi naplate parkinga omogućuju optimizaciju parkirališnih kapaciteta, smanjenje prometnih zastoja i povećanje zadovoljstva korisnika. Bez obzira na to radi li se o malim privatnim ili velikim javnim parkiralištima, naši sustavi prilagođeni su potrebama investitora i korisnika. Automatizirani sustavi omogućuju jednostavno i brzo parkiranje bez potrebe za fizičkom prisutnošću operatera, a korištenjem naprednih tehnologija, poput senzora, bar kodova, QR kodova ili beskontaktnih kartica, osiguravamo besprijekorno korisničko iskustvo.

Za redovite korisnike moguće je instalirati elektroničke karte i modele pretplate, kao i očitanje registarske oznake vozila pomoću kamera s automatskim bilježenjem vremena, što omogućuje brži ulaz i izlaz s parkirališta. Sustavi naplate parkinga mogu se integrirati s popularnim aplikacijama za parking kako bi se omogućila unaprijed rezervacija mjesta, obavijest o slobodnim mjestima ili plaćanje parkiranja putem pametnog telefona. Sam sustav može se nadopuniti pametnim parking senzorima ili senzorima integriranim s kamerama, koji u stvarnom vremenu prate dostupnost parkirnih mjesta, a može se izraditi i sustav za praćenje vozila do rezerviranog mjesta, što olakšava vozačima pronalaženje slobodnog mjesta te pomaže upraviteljima parkirališta u efikasnijem upravljanju prostorom.

Najčešće prednosti sustava uključuju:

• Povećana efikasnost automatizacijom sustava, smanjenje vremena ulaska i izlaska vozila, smanjenje gužvi i povećanje protoka vozila
• Poboljšano korisničko iskustvo kroz integraciju s mobilnim aplikacijama i softverskim rješenjima koja korisnicima pružaju praktičnost i fleksibilnost
• Sigurnost i pouzdanost dizajna prema visokim sigurnosnim standardima, osiguravajući pouzdanu zaštitu podataka i transakcija

Smanjeni operativni troškovi automatizacijom procesa naplate i smanjenjem potrebe za fizičkim operaterima, što smanjuje operativne troškove.

Sustavi koji služe za ranu detekciju požara, kojom se štite ljudski životi i imovina od golemih šteta koje ono može donijeti. Požar je lakše ugasiti u njegovoj početnoj fazi, dok rasplamsali često dovodi do potpunog uništenja objekta. Zbog toga je izuzetno bitno ulagati u vatrodojavne sustave koji će vatru ili dim detektirati što je ranije moguće.

Vatrodojavni sustavi Tehnozavoda štite objekte različitih vrsta i namjena, kao što su banke, muzeji, sportski ili sakralni objekti, hoteli, bolnice i poslovne zgrade. Krucijalnih su primjena u industriji, velikim halama te eksplozivnim okolinama, a sve više koriste se i u detekciji požara na otvorenom preko videonadzornih kamera, što je idealna solucija za nacionalne parkove. Među njima nalaze se sustavi od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća javljača, koji su samostalni ili umreženi, lokalnog ili daljinskog upravljanja, te integrirani sa drugim sustavima tehničke zaštite.

Razglasno-evakuacijski sustavi imaju ključnu funkciju u objektima gdje je velika fluktuacija ljudi, kao što su trgovački centri, koncertne dvorane i aerodromi. Imaju važnu ulogu u stvaranju ugodnog okruženja u normalnim uvjetima rada te pravodobnog uzbunjivanja bez stvaranja panike u slučajevima opasnosti. Izborom ovakvih sustava povećava se stupanj sigurnosti, budući da se u slučaju potrebe automatski utiša glazba i prenose bitne poruke svim osobama unutar objekta ili samo u dijelovima na koje se opasnost odnosi.

Osnovne funkcionalnosti takvih sustava su:

• pozadinska glazba, koja se može puštati zasebno za svaku zonu
• distribucija govornih poruka osobama koje se nalaze u objektu, bilo da su one servisne, informativne ili komercijalne
• obavještavanje i uzbunjivanje u slučaju potrebe, puštanjem predefiniranih snimki
• upravljanje evakuacijom generiranjem alarmnih signala u slučaju detekcije opasnosti

Bilo da se radi o stambeno-poslovnim ili industrijskim objektima nužno je imati evidenciju koncentracije toksičnih plinova koji mogu biti štetni za ljudsko zdravlje. Ukoliko se eksplozivno-zapaljivi plinovi nađu u dodiru sa zrakom može doći do pogubnih posljedica za ljude i okolinu.

Detekcija plina spada među najkritičnije sustave budući da je veliki dio plinova nemoguće detektirati mirisom, zvukom ili pogledom te je neophodno projektirati sustave visoke pouzdanosti kako bi se izbjegle tragične posljedice. Zato ih često nazivaju „tihim ubojicama“.

Postoji više vrsta detektora plina, s obzirom na tehnologiju i vrstu plina kojoj su namijenjeni, te okolnostima upotrebe. Po iskustvu i opusu Tehnozavod ima velik broj ugrađenih sustava, koji idu od obične detekcije u kotlovnicama, pa sve do visoko rizičnih sustava u naftnoj i plino industriji.  

Plinovi na koje posebno treba obratiti pažnju su:

• OTROVNI: ugljični monoksid (CO), ugljični dioksid (CO2), sumporna kiselina (H2S), sumpor IV oksid (SO2), dušikov monoksid (NO), dušikov dioksid (NO2), solna kiselina (HCI), kisik (O2), klor (Cl2), amonijak (NH3)
• EKSPLOZIVNI/ZAPALJIVI: vodik (H2), prirodni plin/metan (CH4), propan-butan, izopropilni alkohol, heksan (C6H14), oktansko gorivo, acetilen (C2H2), etilen (C2H4), amonijak (NH3), butanon, etanol (C2H5OH), metanol (CH3OH), toulen, pentan (C5H12), etilen oksid (C2H4O)

Konferencijski sustavi koriste se kada je potrebno komunicirati prema većem broju sudionika istovremeno. U takvim uvjetima standardna oprema koja se koristi za jednostavne videopozive više nije dovoljna, već su potrebni profesionalni mikrofoni i zvučnici koji će se fokusirati na pojedinog aktivnog sudionika, zanemarujući ostale izvore zvuka i buke. Složenost opreme koja se koristi za ovu namjenu raste ovisno o veličini prostora, broju sudionika, vrsti i broju uređaja koji će se koristiti pri prezentaciji, potrebi za prevođenjem i nizu drugih faktora. Sustavi nalaze svoju primjenu u gotovo svim prostorijama namijenjenim za sastanke, većim dvoranama za konferencije, učionicama na fakultetima i sl.

Konferencijske sustav čine sljedeće komponente:

• centralna oprema – služi za međusobno povezivanje svih jedinica sustava u jednu cjelinu, a istodobno sadrži algoritme za obradu informacija i logičke postavke za kontroliranje cijeloga sustava.
• delegacijski i predsjedavajući pultovi s mikrofonima i pratećim elementima – kompletni uređaji koji služe za primanje audio informacija, kao i za slanje informacija u konferencijski sustav. Same stanice rade na principu “master/slave” gdje jedna predsjedavajuća stanica ima prvenstvo nad svim ostalima. U praksi to znači da se delegati javljaju za riječ, a predsjedavajući u bilo kojem trenutku može oduzeti ili dati pravo govora.
• sustav za reprodukciju glazbe i govora – ovisno o potrebama sastoji se od pojačala i zvučnika, a ponekad samo slušalica. Ovisno o veličini prostora te drugim specifičnostima koristiti se mogu jednostavniji analogni sustavi ili složeniji digitalni sustavi.

Simultano prevođenje je usko povezano s konferencijskim sustavima. Kako sudionici konferencija nisu često iz istog govornoga područja, potrebno je pojedinim sudionicima prevoditi govor drugih govornika. Uloga sustava za simultano prevođenje je da na neprimjetan način donosi informaciju do svakog pojedinog sudionika, na njemu poznatom jeziku, a da pritom ta ista informacija ne smeta nekom drugome kome ona nije potrebna. Sustavi mogu biti izvedeni na više načina ovisno o namjeni prostora, pa se tako mogu koristiti i bežični sustavi prijenosa govora putem džepnog prijemnika i slušalica. U tu svrhu, sustav se obično sastoji od 3 osnovna dijela:

• prevoditeljski dio – kabina koja akustički odvaja prevoditelja od samih delegata, ulazni mikrofon s izborom govornoga područja, te slušalice ili zvučnik koji služe kako bi se prevoditelju prenijela informacija koju je potrebno prevesti
• sustav za prijenos govora i pozadinske glazbe – dio kojem je uloga odaslati sve audio informacije do svakog pojedinog delegata putem jedne veze
• oprema za prijem govora i pozadinske glazbe – služi za prijenos informacije prema krajnjem korisniku, gdje se najčešće koriste slušalice koje uz minimalno ometanje drugih sudionika konferencije omogućuju preslušavanje govornih kanala

Video-prezentacijski sustavi koriste se u velikom broju svakidašnjih poslovnih procesa, od internih do vanjski predavanja, prezentacija ili sastanaka, pa sve do konferencija, kongresa i sličnih događanja. Neovisno o potrebama i prostoru, Tehnozavod svojim iskustvom i znanjem, pomaže pri odabiru tehnologija i proizvoda. Od platna s prednjom ili stražnjom projekcijom, raznih ekrana, videozida pravilnih ili nepravilnih oblika, i ostale opreme.

Rješenja se razlikuju po svojoj trajnosti, karakteristikama slike, otpornosti na vremenske uvjete, dimenzijama, cijenama i kvaliteti slike u različitim svjetlosnim uvjetima. U sklopu video-prezentacijskih rješenja tvrtka nudi cjelovite sustave sa svim elementima, uključujući i ugradnju sustava u prostor u kojemu će biti korišteni.

Svaki kvalitetni sustav ozvučenja kao temelj ima i kvalitetan projekt koji uzima u obzir karakteristike prostorije i namjenu samog sustava kako bi se na svakome mjestu osigurala dobra razumljivost govora i kvaliteta reprodukcije glazbe. Na tom temelju grade se ostali elementi sustava: izvora zvuka (CD, mp3, radio), komponente zadužene za obradu signala, pojačala snage i zvučnika. Tako izgrađen sustav može se smatrati cjelovitim.

Ovisno o namjeni samog prostora moguće je putem jednog sustava puštati različite poruke i glazbu u različitim dijelovima objekta, osigurati automatsko stišavanje glazbe u slučaju nekog događaja, lokalno podešavati glasnoću zvuka u pojedinim prostorijama te niz drugih aktivnosti.

U poslovnim zgradama s velikom fluktuacijom osoba vrlo je korisno evakuacijsko ozvučenje spojeno sa sustavom vatrodojave ili plinodetekcije. Putem njega se u normalnim uvjetima rada pušta glazba, a u slučaju požara služi za davanje obavijesti ljudima o slobodnim evakuacijskim putevima te druge informacije bitne za spašavanje ljudi i imovine bez stvaranja panike.

RFID je automatska identifikacijska metoda koja se temelji na daljinskoj pohrani i predaji podataka putem radio frekvencije.  Koristeći posebne čitače i antene te naljepnice ili umetke moguće je identificirati svaki pojedini objekt ili osobu. Zbog toga je primjena sustava vrlo širokog spektra. Uobičajena i često prisutna je kontrola pristupa preko beskontaktnih kartica, no danas je sve više uobičajena primjena u RTLS (Real Time Location System) sustavima koji prate objekte u realnom vremenu i prostoru.

Korištenjem ovakve tehnologije moguće je automatski detektirati kretnje artikala, te kreirati niz alarmnih i informativnih scenarija koji su od primarne važnosti u praćenju (arhive, skladišta, spremišta, inventari, procesne trake, posuđivanje/premještanje opreme i dr.).

Zahvaljujući RFID tehnologiji rad osoblja nastavlja dalje nesmetano/nepromijenjeno, a sustav automatski bilježi kretanje opreme i osoblja. Postavljanjem RFID prolaza na ključne ulaze/izlaze osigurava se praćenje prometa artikala, a upotrebom ručnih čitača može se već za nekoliko minuta izraditi inventura cijelog sustava. Osim toga mogu se koristiti i za prijavu/odjavu iznesenih artikala, promjene lokacije, pretrage opreme itd.

Osim identifikacije artikala, na oznake (engl. Tags) se mogu zapisivati i drugi podaci od ključne važnosti (npr. datum posljednjeg servisa, djelatnik kojemu je oprema zadužena, inventarski broj i sl.) koji se zatim mogu višekratno obrisati i ponovno koristiti. Postoje i specijalne oznake u sklopu kojih postoje alarmne tipke koje se mogu programirati po želji.

Bilo da se radi o arhivi, skladištu, trgovini za naplatu, inventurama ili praćenju osoblja te bolesnih i nepokretnih osoba, postoji niz rješenja koji zadovoljavaju svaku navedenu svrhu.

Zadaća centralnog nadzora je zaprimanje dojava sa štićenih objekata u trenutku nepoželjnih ili opasnih događaja te pokretanje slijeda zaštitnih radnji i praćenje stanja na tim objektima uz nadziranje ostalih stanja. Centralni nadzor izveden je putem klijentske aplikacije Supervisor. Koristi se za automatizaciju i pojednostavljenje radnji nadzornog centra te integraciju i povezanu reakciju različitih modula sigurnosti i tehničke zaštite. Centralnim nadzorom jednostavno se upravlja alarmima čijim okidanjem reagiraju ostali moduli poput videonadzora (iskakanje kamere), GIS mape i tlocrta (treperenje ikona na mapi Hrvatske i tlocrtu objekta) te video zida (podizanje alarmnog scenarija na video zidu).

Evidencija radnog vremena je sustav za praćenje i upravljanje radnim vremenom zaposlenika neke tvrtke. Sastoji se od hardverskog i softverskog dijela. Hardverski dio čine uređaji (čitači, kontroleri, terminali i sl.) koji omogućuju da zaposlenici zabilježe svoju prisutnost (očitavanjem kartica, otiskom prsta…), dok je softverski dio modul web aplikacije Supervisor. Modul evidencije radnog vremena programski posjeduje administrativni dio kao što je definiranje parametara zaposlenika, njihovih rasporeda i smjena, no uz to prati ponašanje istih zaposlenika u skladu sa spomenutim definicijama. Rezultate ponašanja zaposlenika na radnome mjestu moguće je vidjeti u obliku izvještaja (periodičnih, mjesečnih i službenih) te pohraniti na računalo u različitim formatima.